Etika podrazumijeva primjenu moralnih principa za promociju dobra i sprečavanje štete. Donošenje etičkih odluka u okviru naših usluga i zagovaranja je procjena odnosa potencijalnih koristi i potencijalne štete u bilo kom toku djelovanja – sa posebnim akcentom na „prije svega nemoj nanijeti štetu“.
Takvo donošenje odluka nameće tri pitanja. Prvo, ko bi mogao imati koristi ili štete u ovoj situaciji (i koji je stepen i trajanje takve koristi ili štete)? U našim ulogama pri zagovaranju oporavka korisno je procijeniti potencijalne koristi i štete povezane sa nama samima, našim porodicama, organizacijama sa kojima smo povezani, pokretom zagovaranja oporavka i zajednice.
Drugo, postoje li zakoni, politike ili istorijske prakse koje nude smjernice u ovoj situaciji? Ovo pitanje osvetljava složenost između zakona i etike: postupci mogu biti legalni i etički, neetički i ilegalni, legalni ali neetički ili nezakoniti ali etički.
Treće, koje su etičke vrijednosti najprihvatljivije u ovoj situaciji i kakav način djelovanja bi te vrijednosti sugerisale? Javno dijeljenje lične priče o oporavku kao etičko pitanje istraživano je i u profesionalnom kontekstu i u kontekstu peer podrške u oporavaku, ali malo pažnje je usmjereno na etička pitanja vezana za dijeljenje lične priče u kontekstu javnog zagovaranja oporavka. Neke tradicionalne etičke vrijednosti omogućavaju donošenje informiranih odluka vezanih za dijeljenje naših ličnih priča o oporavku u javnim ili profesionalnim okruženjima.
Dobrobit je etičko načelo koje nalaže da se pruži pomoć, a da se ne iskorištava kontekst servisa. Poziva nas da svoju priču podijelimo kao način pružanja pomoći pojedincima i porodicama koje pate od zavisnosti i nalaže nam da tu priču usmjerimo na one kojima je potrebna, a ne da je koristimo kao čin samoveličanja ili kao sredstvo za ostvarivanje sopstvenih interesa.
“Ne nanosi štetu” je etičko načelo koja nas u kontekstu javnog pripovjedanja o oporavku, primorava da procijenimo vrijeme i namjerne i nenamjerne posledice našeg dijeljenja lične priče o oporavku po sebe i druge.
Iskrenost nalaže da priča o oporavku bude istinit prikaz našeg iskustva. Iskrenost i otvorenost nas izazivaju kao zagovornike da govorimo istinu onima na poziciji moći i zauzmemo se za ono u šta vjerujemo čak i kada nismo uvjereni u autoritet sopstvenog glasa.
Lojalnost nas poziva da ispunimo svoja obećanja. Traži od nas da ostanemo vjerni obećanjima koje smo dali pojedincima i organizacijama. Traži od nas da ne dajemo obećanja koja ne možemo ispuniti i da se pridržavamo onog na šta smo se obavezali u kontekstu dijeljenja naše priče.
Pravda zahtijeva da prepoznamo razlike u mogućnostima oporavka i resursima i poziva nas da u tim mogućnostima i resursima tražimo pravednost.
Diskrecija nas poziva da zaštitimo svoju privatnost, privatnost svoje porodice i privatnost drugih u prezentaciji naše priče. Javna priča o oporavku je čin javne službe; to nije javna terapija ili platforma za iznošenje ličnih primjedbi.
Samozaštita nas poziva da u ulozi koju imamo u službi izbjegnemo nanošenje štete sebi, porodici i drugima. To je priznanje legitimnosti težnje ka sopstvenoj sigurnosti i zdravlju. To je prepoznavanje da na javnoj sceni postoje rizici od nanošenja štete sebi i drugima.
Takođe, postoje i vrijednosti koje su duboko usađene u istoriju zajednica oporavka i koje mogu poslužiti kao osnova za pripovjedanje o oporavaku u javnom i profesionalnom kontekstu.
Poniznost nas podsjeća na opasnosti uzdizanja ega i na činjenicu da ne govorimo zbog sebe već zbog iskustava i potreba svih ljudi koji traže oporavak i koji su u oporavku. (Pogledajte raniji blog o razlici između “rok zvijezda oporavka” i “čuvara oporavka”).
Zahvalnost je poziv da damo priznanje i izrazimo zahvalnost pojedincima i organizacijama koji su omogućili našu priču. Nudimo svoju priču u znak zahvalnosti za smisao koji smo dobili iz priča drugih u vrijeme kada nam je očajnički bila potrebna nada koju su nam pružili.
Poštovanje / Tolerancija je priznanje duhovnosti nesavršenstva – da smo svi na neki način ranjeni, da kroz ovu zajedničku slomljenost i iscjeljenje možemo iskusiti duboku povezanost. To je produžetak poniznosti i empatije – pronalaženje sebe u životima drugih i poštovanje višestrukih puteva i stilova oporavka.
Služba je poziv da se prenese poruka oporavka svima onima koji i dalje pate od zavisnosti i povezanih problema. To činimo kao čin altruizma i kao vječiti korak u sopstvenom samoizlečenju.
Mnogo je odluka uključenih u javno pripovijedanje o oporavku. Filtriranje ovih odluka kroz model etičkog odlučivanja i osnovne vrijednosti oporavka može pomoći u minimiziranju rizika za sebe i druge.
Izvor: https://recoveryreview.blog/