21.07.2021. SAD: Zahvalnost i oporavak

Ovo nije moj prvi post o zahvalnosti, objavio sam ga još 2019. godine, a nedavno i ovaj u 2020. godini, pišući o onome što nazivam „Eeyorev mozak“. Ovo je tema o kojoj imam duboka i značajna razmišljanja jer sam se borio sa tim u toku života. Kako ovaj Forbsov članak iz 2016. godine navodi, naši mozgovi nisu programirani za sreću već za preživljavanje. Razumem to.

Prošao sam uspešno kroz puno stvari, jer često mogu da vidim opasnosti koje idu u mom pravcu mnogo ranije. Ovo mi je mnogo koristilo u životu, kod realnih pretnji mojoj sigurnosti. Međutim, ponekad me čini hiper-budnim, gde se borim da uživam u trenutku ili da vidim čašu pola napunjenu u onim situacijama kada sam privilegovan što čak samo i imam čašu.  Za svakog pravog lava u travi postoji nekoliko obrisa koji izgledaju kao lavovi na prvi pogled. Razgovarajući sa hiljadama ljudi tokom godina, a koji su u ranom oporavku, ovo je relativno česta pojava. Moram naporno raditi kako bih utišao ove stvari i osećao se lagodno. Znam da sam u dobrom društvu.

Zahvalnost i povezanost sa oporavkom je jedan od mnogih aspekata o kojima ne znamo dovoljno, iako je to zaista uobičajena praksa povezana sa održavanjem oporavka. Podržavanje ljudi u ranom oporavku i traženje od njih da redovno razmisle o stvarima koje su pozitivne oko njih je pragmatična stvar koju sam naučio vrlo rano u svojoj karijeri. To pomaže ljudima da ostanu u oporavku i preoblikuju svoje okolnosti. Mnogi kliničari i savetnici sa ličnim iskustvom zavisnosti i oporavka takođe koriste ovakve strategije kako bi pomogli ljudima da razmišljaju pozitivnije i da inkorporiraju zahvalnost kao deo samopomoći i brige o sebi kako bi na taj način održavali oporavak.

Ova pilot  studija koju je opisao Institut za istraživanje oporavka, u okviru vežbe „Tri dobre stvari“ je zahtevala od učesnika da opišu uzrok/kontekst tri “dobre” stvari koje su im se dogodile u protekla 24h. Rezultati na malom uzorku sugerišu da je opisivanje i reflektovanje na tri dobre stvari koje nam se događaju svakog dana jednostavan način za osobe u oporavku da se osećaju mirnije i manje pod stresom. Fondacija Hazelden Betty Ford je učinila sjajan posao ispitujući i prikupljajući informacije o pozitivnoj psihologiji i njenoj povezanosti sa oporavkom.

Rezultati ove studije, sa ispitanicima iz programa 12 koraka pokazali su da su veći nivoi zahvalnosti u pozitivnoj vezi sa posttraumatskim rastom, i socijalnom podrškom, i negativno povezani sa stresom i zdravstvenim simptomima. Studije su potvrdile da praktikovanje joge i majndfulnesa u oporavku  može smanjiti reaktivnost (onog percipiranog lava u travi) i ove prakse se u zajednicama u oporavku, sve više prepoznaju kao korisne.

Svi ovi navedeni članci imaju jednu zajedničku temu. O ovim temama ne znamo gotovo ništa. Da tako malo znamo o zahvalnosti i pozitivnoj psihologiji i kako se ona povezuje sa izgradnjom i održavanjem oporavka navodi se u svakom članku koji sam pronašao. Pesimista u meni veruje da iako su ovo vitalni blokovi oporavka, nije ih lako unovčiti. Niko se neće obogatiti ako proširimo ove prakse na naše područje, većinu toga možemo jednostavno naučiti i uključiti u naše prakse brige o sebi. Stoga, oni ne dobijaju prioritet u finansiranju istraživanja.

Moramo da poboljšamo naše razumevanje kako se ovi alati mogu koristiti za najefikasnije poboljšanje naših ishoda kao podrška dugoročnom oporavku radi poboljšanja sistema brige i podrške. Posttraumatski rast može biti podržan mogućnošću da se životni uslovi preoblikuju na pozitivan način. Malo smo učinili da proširimo naše razumevanje ovih dinamika i kako osobe u oporavku prelaze u posttraumatski rast i kao i njegovu vezu sa procesom oporavka. Ako bismo mogli da izmerimo ove aspekte, možda ćemo moći pojačati doživljene benefite.

Neophodno je što je moguće brže proširiti da bi se istraživanje oporavka postavilo kao primarni fokus naših vladinih institucija. Pisao sam o tome kako se takva područja zajedničke potrebe ostavljaju po strani, u ovom postu. Povećanje našeg razumevanja kako ovi alati rade i kako poboljšavaju i podržavaju oporavak je od vitalnog značaja za poboljšanje naše sposobnosti da privučemo više ljudi na oporavak kao i da održimo oporavak. Ako sada poradimo na tome, za deset godina ćemo biti zahvalni što smo to uradili.

Ovde se može povući zanimljiva paralela, jer se kao društvo fokusiramo na istraživanja o zavisnosti (pretnji) i potrošimo gotovo ništa na razumevanje rešenja (oporavak). Moramo se fokusirati na istraživanja o oporavku da bi unapredili ishode oporavka. Kao i kod lečenja drugih bolesti, petogodišnji ishodi oporavka trebalo bi da budu standard merenja. Takođe, i  druga poboljšanja u kvalitetu života kao što su fizičko zdravlje, zaposlenost, uključenost u sistem krivičnog pravosuđa, stanovanje i zdrava uključenost u porodične odnose. Takva istraživanja treba da uzmu u obzir uslove u „stvarnom svetu“, poput istovremene upotrebe više susptanci i mera usmerenih na bio-psiho-socio-duhovne aspekte zavisnosti i oporavka.

Bogat je mozaik različitih strategija koje podržavaju nadu, povezanost i svrhu oporavka, a koje u velikoj meri spadaju u kapital oporavka. Kapital za oporavak gradi se na nivou pojedinca, porodice i zajednice. Zakon privlačenja ovde se primenjuje na više načina. O čemu god da razmišljamo, imamo sve više i više o čemu moramo razmišljati. Isto se može reći sa onim što istražujemo u vezi sa zavisnošću. Trebali bismo se više fokusirati na finansiranje istraživanja, na to kako održati dugoročni oporavak i na taj način ćemo verovatno povećati i broj Amerikanaca koji se oporavljaju.

 

Izvor: https://recoveryreview.blog