Amfetamini

Štetnosti konzumiranja amfetamina – speeda

 

Šta su amfetamini?

Amfetamini se mogu uzimati oralno, ušmrkavanjem, pušenjem ili injektiranjem. Čak i male doze amfetamina mogu izazvati jak efekat. Konzumiranjem amfetamina oslobađa se visoka količina dopamina u područja mozga koji regulišu užitak.

Znakovi i simptomi

Fizički simptomi

  • Pričljivost,
  • Smanjen apetit,
  • Suva usta,
  • Glavobolja,
  • Mučnina,
  • Hipertenzija (povišeni krvni pritisak),
  • Ubrzani otkucaji srca,
  • Pothranjenost,
  • Teško disanje,
  • Gubitak motoričke koordinacije,
  • Moždani udar.

Psihološki simptomi

  • Euforija ili kratko, ushićeno raspoloženje,
  • Blage iluzije,
  • Ekstremne promene raspoloženja,
  • Znakovi psihoze (paranoja, taktilne i auditivne halucinacije itd.),
  • Ozbiljni poremećeni uzorci spavanja.

Mešanje amfetamina s alkoholom

Kombinacija alkohola s amfetaminom izuzetno je rizična jer stimulativni efekti amfetamina smanjuju svest korisnika o intoksikaciji alkoholom, što može dovesti do preterane konzumacije alkohola i trovanja alkoholom. Ova kombinacija takođe povećava broj otkucaja srca i krvni pritisak, a postoje brojni medicinski izveštaji o srčanim udarima koji se javljaju kada se alkohol i amfetamin koriste zajedno.

Zavisnost od amfetamina

Prema dijagnostičkom i statističkom priručniku o mentalnim poremećajima neki dijagnostički kriterijumi poremećaja upotrebe stimulansa uključuju (ali nisu ograničeni na) sledeće:

  • Uzimanje više amfetamina nego što je prvobitno bilo namenjeno (ili se upotrebljavaju duže od nameravanog);
  • Želja za prestankom korišćenja, ali bezuspešno;
  • Provodi se puno vremena za pronalazak droge;
  • Korišćenje amfetamina čak i kad uzrokuje telesne ili duševne tegobe ili vodi ka društvenim i međuljudskim problemima;
  • Želja za amfetaminima kada ih osoba ne upotrebljava;
  • Razvijanje tolerancije na amfetamine;
  • Osoba doživljava simptome odvikavanja kada ih ne koristi.

Oporavak

Kada zavisnik prestane da uzima amfetamine može doći do simptoma povezanih sa prekidom uzimanja, jer mu se telo i um još moraju navići na funkcisanje bez supstance. Neki od simptoma odvikavanja koji se mogu javiti su:

  • Razdražljivost,
  • Bol u telu i mišićima,
  • Depresivno raspoloženje,
  • Otežano društveno funkcionisanje,
  • Umor,
  • Problemi sa spavanjem,
  • Žive noćne more,
  • Nemir u telu ili usporavanje,
  • Povećanje apetita,
  • Gubitak interesa ili užitka,
  • Želja za drogom.

Akutni početni simptomi koji se javljaju kod prekida uzimanja amfetamina mogu trajati 1-2 dana, posle čega sledi period  tokom koga se mogu javiti promene raspoloženja, poremećaj spavanja, nizak nivo energije i želja za drogom.

Želja, koja je jedan od znakova odvikavanja, može u nekim slučajevima dovesti do recidiva, čak i kad ne postoji svesna želja za korišćenjem droge. Mozak postaje uslovljen da povezuje ponašanja vezana za korišćenje droge u prošlosti, kao i prijatne učinke droge sa emocijama, događajima i mislima koji mogu izazvati želju, a takođe podstaći pojedinca da se vrati potrebi kako bi ponovo dobio takve osećaje.

Ulazak u proces oporavka i prestanak uzimanja amfetamina može biti težak i neugodan proces. Traženje profesionalnog tretmana, koji nudi detoksikaciju pod stručnim medicinskim nadzorom, može doprineti olakšavanju procesa odvikavanja i pomoći da se smanji rizik od recidiva. Tokom ove faze, za pomoć u rešavanju problematičnih i neugodnih simptoma odvikavanja, mogu se koristiti lekovi, iako nije pronađen nijedan lek za potpunu delotvornost u lečenju simptoma odvikavanja od amfetamina.

Posle detokskacije započinje formalni tretman koji može uključivati terapiju i savetovanje. Poželjno bi bilo započeti sa daljim procesom oporavka koji uključuje neki vid psihosocijalnog tretmana koji može biti u više oblika. Kognitivno bihevioralna ili realitetna terapija pomažu da zavisnik izgradi mehanizme koji bi osigurali da se ne započne ponovo sa konzumiranjem amfetamina ili neke druge droge u budućnosti. Drugi oblici psihosocijalnog tretmana sadrže motivacione razgovore u smislu uključivanja korisnika u proces rehabilitacije i resocijalizacije.

Mnogo ljudi, po završetku detoksikacije ili saznanja da sami ne mogu rešiti problem, odlaze na rehabilitacione programe na kontinuirano lečenje. Rezidencijalni rehabilitacioni centri sprovode programe koji su bazirani na potrebama pojedinaca kroz oporavak. To omogućava da se spoljašnje smetnje eliminišu i oporavak od zavisnosti bude primarni fokus. Rezidencijalni rehabilitacioni programi lečenja zahtevaju od vas da živite u njihovim prostorijama za vreme trajanja lečenja, zavisno od programa tog centra. Tokom boravka u centru vaši dani će u potpunosti biti fokusirani na vaš oporavak. Tipičan dan može uključivati ​​grupnu terapiju, indvidualnu terapiju, rekreativne aktivnosti dizajnirane da vam pomognu da naučite kako da funkcionišete bez droge, edukativne grupe vezane za zavisnost, treninge za sticanje veština, tehnike za prevenciju recidiva, kao i određene verske službe.

Vanbolničko savetovanje za mentalno zdravlje, drogu i alkohol i grupe samopomoći koje sprovode organizacije civilnog društva takođe predstavljaju važnu opciju unutar procesa oporavka zavisnika od amfetamina. Redovno učestvovanje na grupnim sastancima pomaže u osnaživanju kako bi pojedinci održali apstinenciju i imali podršku u resocijalizaciji.

Resocijalizacija je presudan deo dugoročnog oporavka od bilo kakve zloupotrebe droga ili lekova, pa tako i od amfetamina.

Saznanje da ste zavisni od amfetamina je dovoljna. Nazovite da biste pronašli odgovarajući tretman! Savetnici za upravljanje procesom oporavka Vas mogu ohrabriti da je moguće prevazići zavisnost. Vreme je. Potraži pomoć!