Iako o pojedinačnim drogama i poremećajima uzimanja droga često govorimo izolirano, stvarnost je takva da mnogi ljudi droge kombiniraju, a od tih kombinacija i umiru. Iako smrtnost od opioida i dalje privlači pozornost javnosti, alarmantan porast broja umrlih od stimulansa poput metamfetamina i kokaina snažan su pokazatelj da se više ne suočavamo samo s opioidnom krizom. Suočeni smo sa složenom i rastućom krizom ovisnosti i predoziranja, koje karakteriziraju prebacivanje s jedne droge na drugu, dostupnost različitih droga te uzimanje više droga (i vrsta droga) zajedno.
Smrti od predoziranja, osobito od opioida, počele su eskalirati prije dva desetljeća, nakon uvođenja potentnih novih opioidnih analgetika poput OxyContina. Međutim, smrti od predoziranja drogom rastu eksponencijalno barem od 1980. godine, s tim da se bilježe rastući trendovi s različitim supstancama (npr. kokain) u različito vrijeme. Smrti od predoziranja metamfetaminom počele su naglo rasti 2009. godine, a privremeni podaci iz CDC-a pokazuju da su rasle 10 puta do 2019., na preko 16.500. Sličan je broj smrti od predoziranja kokainom (16.196), koje su se u istom razdoblju povećale gotovo jednako naglo.
Iako uporaba stimulansa i poremećaji uzimanja fluktuiraju iz godine u godinu, nacionalne ankete ukazuju da uporaba nije znatno porasla tijekom razdoblja eskalacije predoziranja tim drogama, što znači da je veći mortalitet najvjerojatnije posljedica kombiniranja ovih droga s opioidima poput heroina ili fentanila ili korištenja proizvoda koji su pošpricani fentanilom bez njihovog znanja. Fentanil je snažni sintetički opioid (80 puta potentniji od morfija) koji je od 2013. doveo do naglog porasta predoziranja opioidima.
Tijekom druge polovice 1980-ih, kad je kokainu naglo porasla popularnost, brojna predoziranja su se događala radi kombiniranja kokaina s heroinom. Čini se da nedavni porast broja smrtnih slučajeva zbog istodobne uporabe stimulansa i opioida odražava sličan fenomen. Prema nedavnom istraživanju o zaprekama programa razmjene igala i šprica objavljenom u časopisu International Journal of Drug Policy, osoblje na nekim programima izvještava kako sve veći broj osoba ubrizgava metamfetamin i opioide zajedno. Neki također navode kako pojedinci prelaze s opioida na metamfetamin jer se plaše nepredvidljivosti opioidnih proizvoda koji mogu sadržavati fentanil (iako metamfetamin može biti pošprican i s fentanilom).
Studija iz 2018. godine koju su istraživači sa Sveučilišta Washington u St. Louisu objavili u Drug and Alcohol Dependence govori da je uporaba metamfetamina značajno porasla kod osoba s već postojećim poremećajem uzimanja opioida. Osobe s poremećajem uzimanja opioida kažu kako su opioide mijenjali za metamfetamin, kada ih je bilo teško nabaviti, kada su smatrali da su nesigurni ili kada su kombiniranjem htjeli ostvariti sinergijski učinak. Osobe koje namjerno kombiniraju heroin s kokainom ili metamfetaminom navode kako stimulans pomaže uravnotežiti uspavljujući učinak opioida, omogućujući im da “normalno funkcioniraju”. Međutim, kombinacija može pojačati toksičnost i smrtnost droga, pogoršavajući njihov pojedinačni kardiovaskularni i plućni učinak.
Potrebno je mnogo više istraživanja o istodobnoj uporabi stimulansa i opioida, kao i o tome kako njihova kombinacija utječe na rizik od predoziranja. Nažalost, u potvrdama o smrti nisu uvijek pobrojane sve droge, a kad jesu, možda nisu uvijek precizni podaci koje su droge dominantno pridonijele smrtnosti, što otežava točno poznavanje uloge opioida i stimulansa u smrtnosti kada ljudi namjerno ili nesvjesno uzmu to dvoje zajedno.
Predoziranje nije jedina opasnost. Stalna uporaba stimulansa može dovesti do kognitivnih problema, kao i do mnogih drugih zdravstvenih problema (poput srčanih i plućnih bolesti). Ubrizgavanje kokaina ili metamfetamina pomoću zajedničkog pribora može prenijeti zarazne bolesti poput HIV-a ili hepatitisa B i C. Dokazano je da kokain suprimira funkciju imunocita i potiče replikaciju virusa HIV-a, a njegova uporaba može učiniti osobe s HIV-om osjetljivijima na zarazu hepatitisom C. Slično tome, metamfetamin može pogoršati progresiju HIV-a i kognitivne probleme zbog HIV-a.
Utvrđeno je da je uporaba metamfetamina od strane muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima važan čimbenik u prijenosu HIV-a u toj populaciji. Prema novoj studiji objavljenoj u Journal of Acquired Immune Deficiency Syndromes, više od trećine homoseksualnih i biseksualnih muškaraca iz njihovog uzorka koji su stekli HIV tijekom 12-mjesečnog razdoblja studije navodi da su uzimali metamfetamin i prije i tijekom tog razdoblja. Među ispitivanim varijablama, uporaba metamfetamina bila je najveći rizični čimbenik za zarazu HIV-om, što ukazuje da je uzimanje ove droge važno ciljno mjesto za intervenciju u ovoj skupini. Još jedna studija objavljena u Journal of Urban Health 2014. godine, pokazuje da kognitivno-bihevioralna terapija kod osoba s poremećajem uzimanja droga kao mjera smanjenja štete reducira uporabu stimulansa i spolno rizično ponašanje u uzorku muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima.
Za sada su najbolji dostupni tretmani za poremećaje uzimanja stimulansa bihevioralne intervencije. Sustav nagrade i kazne, koji koristi motivacijske poticaje i opipljive nagrade kako bi pomogao osobi da ostvari ciljeve liječenja, najučinkovitija je terapija, posebno kada se koristi zajedno s pristupom jačanja zaštitnih faktora u zajednici. Unatoč svojoj učinkovitosti u liječenju poremećaja uzimanja metamfetamina i kokaina, sustav nagrade i kazne nije u širokoj uporabi, dijelom zbog politike koja ograničava novčanu vrijednost poticaja dopuštenih kao dio liječenja.
Trenutno ne postoje odobreni lijekovi za liječenje poremećaja uzimanja stimulansa, ali se nadamo da će se to promijeniti u skorijoj budućnosti. Brojni istraživački timovi rade naporno, u nekim slučajevima dugi niz godina, testirajući nove lijekove, poput imunoterapije za ovisnost o metamfetaminima tipa cjepiva.
Linda Dwoskin, istraživačica s Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Kentuckyju, razvija spojeve koji će izmijeniti funkciju molekula nazvanih vezikularni monoaminski transporteri koji utječu na to kako neuroni recikliraju dopamin i koji su ciljno mjesto za aktivnost metamfetamina, kako bi se smanjila žudnja i recidiv kod ljudi ovisnih o toj drogi.
Osim lijekova, još jedan novi pristup koji se ispituje za liječenje nekoliko poremećaja uzimanja droga jesu spojevi koji novače vlastiti imunološki sustav protiv određenih vrsta droga ili izravne dostave protutijela za neutraliziranje učinaka droge. Tim sa Sveučilišta u Arkansasu i biotehnološka tvrtka InterveXion Therapeutics trenutno provode Fazu 2 ispitivanja monoklonskih protutijela sposobnih da metamfetamin zadrže u krvotoku i onemoguće njegov ulazak u mozak.
Nažalost, pandemija COVID-19 i s njom povezani stresovi učinili su hitnijom potrebu za novim pristupima prevencije i liječenja. Istraživači iz američkog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i specijaliziranog laboratorija Millenium Health nedavno su u JAMA-i objavili da je od početka izvanrednog stanja u ožujku zabilježen porast uzoraka urina od 23% iz različitih zdravstvenih i kliničkih ustanova koji su pozitivni na metamfetamin, porast za 19% pozitivnih testova na kokain i porast za 67% uzoraka pozitivnih na fentanil. Još jedna novija studija na uzorcima urina koju su proveli istraživači tvrtke Quest Diagnostics, objavljena u Population Health Management, otkrila je značajno povećanje fentanila u kombinaciji s metamfetaminom i kokainom tijekom pandemije.
Napore oko rješavanja problema uporabe stimulansa trebalo bi integrirati s aktualnim inicijativama vezanim uz problem rješavanja ovisnosti o opioidima i smrtnosti od opioida. Složena stvarnost politoksikomanske uporabe otprije je područje istraživanja koje financira NIDA, ali potrebno je još mnogo rada. Prepoznavanje da se suočavamo s krizom ovisnosti i predoziranja, a ne samo s opioidnom krizom, trebalo bi u budućnosti upravljati istraživanja, prevenciju i liječenje.
Izvorni članak: NIDA. “Rising Stimulant Deaths Show that We Face More than Just an Opioid Crisis.”