(BILL WHITE, BILL STAUFFER I DANIELLE TARINO)
Onaj ko se pokazuje na svakom mjestu, jednom će potražiti mjesto da se sakrije. –Afrička poslovica
Raniji blogovi u ovoj seriji istraživali su prednosti i ograničenja javnog dijeljenja priče o oporavku, potencijalne rizike za sve uključene u takvo dijeljenje i etiku javnog dijeljenja. U ovom posljednjem blogu u seriji istražujemo smjernice za pojedince i organizacije sa ciljem minimiziranja rizika vezanih za javno javno dijeljenje lične priče o oporavku.
Odluka o izlasku u javnost
Prije javnog otkrivanja našeg statusa oporavka ili detalja o iskustvima ovisnosti / oporavka, predlažemo da dobro razmislite o sljedećim pitanjima:
- Da li je ovo pravi trenutak u mom procesu oporavka da svoju priču o oporavku podijelim javno? Hoće li to ojačati moj oporavak ili bi to bilo odvraćanje pažnje od drugih potrebnijih aktivnosti u oporavku?
- Postoje li negativne posljedice za mene, moju porodicu, moju lokalnu zajednicu i organizacije sa kojima sam povezan/a, koje bi mogle proizići iz dijeljenja moje priče u javnom ili profesionalnom okruženju?
- Može li me javno dijeljenje lične priče izložiti diskriminaciji vezano za stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu ili socijalne i poslovne mogućnosti? Da li bi to moglo imati bilo kakve pravne posljedice?
- Imam li sistem podrške koji bi mi mogao pomoći u rješavanju tih posljedica ukoliko bi došlo do njih?
- Da li ću svoju priču dijeliti sam/a ili zajedno s drugim osobama u oporavku?
- Da li potencijalne koristi od javnog dijeljenja kao servisa u lokalnoj zajednici premašuju potencijalne lične rizike?
- Ko kontroliše kako će se moja lična priča o oporavku koristiti i da li imam pravo na konačnu odluku koji elementi moje priče će biti predstavljeni javnosti?
Svrha izlaska u javnost
Mnoge osobe u oporavku podijelit će svoju ličnu priču o oporavku s porodicom i prijateljima, sa medicinskim radnicima i stručnjacima za tretman i sa drugima u oporavku prije nego što se ukaže prilika za javno dijeljenje. Javno dijeljenje razlikuje se od bilo koje od prethodnih situacija i uključuje drugačiju svrhu i stil pripovijedanja.
Javno dijeljenje ličnih priča o oporavku odnosi se na služenje višem cilju koji je veći od nas samih. To je upotreba sebe i svoje životne priče kao katalizatora za lične i društvene promjene. Svaki put kada imamo priliku da dijelimo lične priče pripremamo se postavljanjem ključnih pitanja. Šta želim da osobe u publici razumiju, osjećaju i rade? Kako mogu svoju priču predstaviti na način koji će postići te ciljeve? Kako ono što danas radim može doprinijeti većim ciljevima pokreta za zagovaranje oporavka?
Važno je da organizacije u lokalnoj zajednici koje djeluju u oblasti tretmana za ovisnost i oporavka omoguće proces donošenja informisane saglasnosti kada pozivaju pojedince da podijele svoje priče u javnim i profesionalnim kontekstima. To uključuje jasnu izjavu o potencijalnim benefitima i rizicima javnog dijeljenja i procjenu za koje osobe bi javno dijeljenje predstavljao neprihvatljiv nivo rizika. Tražiti od osoba koje trenutno primaju servise da učestvuju u javnom dijeljenju priča ili marketinškim aktivnostima je prinudno i izrabljujuće.
Priprema za izlazak u javnost
Mnogi rizici uključeni u javno dijeljenje priča o oporavku mogu se izbjeći odgovarajućom orijentacijom i obukom. Obuka za prenošenje poruke (eng. Messaging training) je efikasan alat koji koriste Lica i glasovi oporavka (eng. Faces and Voices of Recovery) i druge organizacije koje zagovaraju oporavak kako bi pripremile ljude za ovu jedinstvenu službu. Ova obuka obuhvata i namjeru i sadržaj javnog dijeljenja priča i mehanizme efektivnog dijeljenja priča (npr. jezik, ton, prilagođavanje različitom kulturnom kontekstu i publici, i td.). Realizacija ovih aktivnosti u okviru priznate organizacije u lokalnoj zajednici usmjerene na oporavak pomaže da se osigura podrška osoba sa sličnim iskustvom (eng. peer support) kao i supervizijska podrška za „uspone i padove“ koje ovo iskustvo dijeljenja nosi.
Izlazak u javnost i anonimnost u programima 12 koraka
Anonimni alkoholičari (AA), preteča svih programa u 12 koraka, zastupali su tradiciju lične anonimnosti u medijima kao zaštitni mehanizam za AA i kao duhovni princip. Javno objavljivanje statusa oporavka i dijeljenje priče o oporavku bez pozivanja na povezanost s određenim programom u 12 koraka u skladu je s tradicijom 12 koraka (vidi Zagovaranje sa anonimnošću), ali ne mora uvijek odgovarati duhu Tradicija. To bi se moglo dogoditi kada se zagovaranje koristi kao platforma za potvrđivanje sebe (koja proizlazi iz ega / narcizma / ponosa i želje za ličnim priznanjem), a ne kao platforma za služenje koje proizlazi iz kajanja, zahvalnosti, poniznosti i predanosti službi. Članovima zajednice koja se oporavlja po programima u 12 koraka pridržavanje tradicije anonimnosti (slovom I duhom) u javnom dijeljenju priča o oporavku preporučuje se kao zaštita kako za programe koji se baziraju na 12 koraka, kao i zaštita za same zagovornike oporavka.
Vrijeme za izlazak u javnost
Naši kapaciteti (energija, sposobnosti, potrebe i zahtjevi unutar nas) za zagovaranje oporavka s vremenom se smanjuju i mijenjaju. Prikladno je zapitati se da li je ovo pravo vrijeme za javno dijeljenje priče o oporavku, bilo da prvi put da imamo takvu priliku ili trebamo napraviti pauzu u vrijeme ličnih izazova ili potreba koje zahtijevaju našu potpunu pažnju. Znakovi upozorenja koji ukazuju na ovo drugo uključuju gubitak emocionalne kontrole nad sadržajem naših priča koje dijelimo (kroz neplanirane izraze frustracije, ogorčenosti, ljutnje, tuge) ili doživljavanje dosade ili gubitka energije u našem javnom dijeljenju priča. Teška iskustva i osjećaji mogu se strateški koristiti u našem pripovijedanju (kada uspostavimo emocionalnu kontrolu vezano za njih), ali javni i stručni sastanci nisu odgovarajuće mjesto za razrješavanje nerazriješenih trauma iz prošlosti ili sadašnjosti. Kad pređemo preko te crte, vrijeme je da napravimo pauzu od te uloge koja podrazumijeva javnu službu.
Opseg i fokus javnog dijeljenja
Osobe u oporavku od ovisnosti imaju mnogo priča koje mogu podijeliti. Tu je život prije početka upotrebe droga, period same ovisnosti, životna prekretnica koja inicira početak oporavka, potom priča o ličnom i porodičnom životu u oporavku i nakon njega. Sve što smo spomenuli može se dotaći u javnom dijeljenju priče o oporavku, ali naglasak mora biti na priči o oporavku i lekcijama koje smo naučili u procesu. S medijima, potrebna je velika pažnja da bi se održao ovaj fokus. Postoje opasnosti da će drugi “oteti” priču o oporavku sa ciljem smanjenja stigme na način koji podstiče stigmu, socijalnu marginalizaciju i kriminalizaciju ovisnosti. Najbolje služimo zagovaračkom pokretu i štitimo sebe kroz zadržavanje fokusa na oporavku kao dijelu naših priča i načina kako smo izbjegli haos i dramu ovisnosti.
Dubina javnog dijeljenja
Postoji kontinuum intimnosti koji definiša nivo rizika u javnom dijeljenju priča o oporavku. Postoje iskustva, osjećaji i misli koje samo mi znamo i koje nismo podijelili ni sa kim drugim. Postoje iskustva, osjećaji i misli koje smo dijelili samo unutar odnosa gdje imamo najviše povjerenja. Postoje komunikacije koje smo izrazili samo u kontekstu profesionalnog savjetovanja, u sponzorskim odnosima ili sastancima uzajamne pomoći. A ima stvari koje slobodno dijelimo sa osobama koje su dio našeg svakodnevnog života. Takve komunikacije se kreću od visokog emocionalnog rizika do niskog emocionalnog rizika. Pitanje je: gdje se dijeljenje naše priče o oporavku na stručnim ili javnim sastancima, u intervjuima za medije ili na društvenim mrežama uklapa u ovaj kontinuum?
Svako dijeljenje naše priče o oporavku na javnom nivou uključuje potencijalne rizike za nas i druge, ali ti rizici rastu kako raste nivo detalja o našim iskustvima koje sadrže naše priče. “Osobe u oporavku” je kategorija ljudi koji imaju snažne sisteme odbrane i koji nisu u stanju da vjeruju drugima dovoljno da podijele svoja stvarna iskustva, osjećaje i misli. Drugi u ovoj kategoriji ulaze u oporavak bez sistema zaštite i bez granica kako bi olakšali nijanse samootkrivanja i samozaštite u različitim okruženjima i odnosima. Za osobe koje se nalaze na ekstremima ovog kontinuuma, od onih koji su pretjerano oprezni do onih koji to uopće nisu, možda će trebati duži vremenski periodu u oporavku prije nego podijele svoju priču o oporavku u javnosti.
Svim osobama na ovom kontinuumu trebaju smjernice i disciplina kako bi upravljali dubinom javnog otkrivanja ličnih priča o oporavku kao i disciplina da se ta granica održi tokom vremena.
Obuka i supervizija u vezi sa javnim dijeljenjem lične priče o oporavku mogu pružiti sigurno okruženje u kojem možemo tražiti odgovor na sljedeća pitanja:
Koji je nivo rizika (ko bi mogao doživjeti štetu i u kojoj mjeri?) na sljedećim mjestima za dijeljenje priča: objava na društvenim mrežama; radio, televizijski ili novinski intervju; govor na događaju proslave oporavka; obraćanje publici u kojoj su stručnjaci; ili obraćanje javnosti; pisanje članka ili memoara o našem iskustvu oporavka?
Koji dijelovi moje priče nisu prikladni za javno dijeljenje? (Želimo razbijemo tabu-teme vezane za ovisnost / oporavak, ali želimo izbjeći dijeljenje detalja koji su toliko intimni da predstavljaju prijetnju našem emocionalnom zdravlju ili mogu odbiti one koji čuju našu priču.)
Koji aspekti mog prošlog ili sadašnjeg iskustva su i dalje previše emocionalno intenzivni da bi ih mogao/la uključiti u svoju javnu priču o oporavku? (To su granice koje moramo definisati PRIJE nego što stanemo pred publiku ili započnemo intervju! Obuka za prenošenje poruka i supervizija osoba sa sličnim iskustvom mogu pomoći u ovom procesu.)
Da li sam izbjegavao/la da se pozivam na priče drugih osoba kojima bi moje dijeljenje moglo naštetiti ili im izazvati neprijatnost? (Najbolje je dobiti dozvolu za uključivanje drugih u naše priče, npr. supružnika, članova porodice.)
Da li sam u potpunosti istražio/la zašto dijelim svoju priču i tražio/la povratne informacije od osoba koje me poznaju kako bih razumio/la nijanse i potencijalne neželjene posljedice izlaska u javnost?
Suočavanje sa kritikom prilikom izlaska u javnost
Na kraju, nije neobično da osobe koje u javnosti iznose svoju priču o oporavku izazivaju kritiku iz očekivanih i neočekivanih krugova. Možda će vas optužiti za „dramatiziranje“, „pljačkanje programa“, “kršenje programske tradicije” ili ćete biti uhvaćeni u unakrsnu vatru različitih ideoloških rasprava. Neki će komentirati ono što ste trebali ili niste trebali uključiti u ono što ste podijelili. Naš savjet je da imate jednu ili više osoba sa kojima ste bliski koji vam mogu pomoći u filtriranju takvih povratnih informacija. Da pozitivno iskoristite ono što možete, a ostalo zanemarite. Znajte da je takva kritika neizbježna i može nam pomoći da usavršimo svoju poruku i način kako je prenosimo – čak i kada je kritika neutemeljena i potaknuta lažnim motivima.
Zaključak
U ovoj seriji blogova pokušali smo istražiti svrhu, kontekst i rizike dijeljenja naših priča o oporavku na javnom nivou i istražiti neka etička pitanja koja su uključena u to dijeljenje. Nadamo se da će ove rasprave i predložene smjernice poslužiti kao katalizator za raspravu i alat za obuku zagovornika oporavka koji se odluče pridružiti avangardi ljudi koji daju lice i glas iskustvu oporavka.
Naše priče imaju moć da postignu mnogo toga ali ne smijemo prihvatiti potpunu odgovornost za uklanjanje stigme povezane s ovisnošću / oporavkom. Oni pojedinci i institucije koji su iznjedrili i održavaju stigmu i diskriminaciju snose tu odgovornost. Ono što možemo jeste da ponudimo svoje priče i veći obim zagovaračkih aktivnosti kako bismo pružili nadu ranjenim pojedincima, porodicama i zajednicama i to na način koji štiti naše zdravlje i sigurnost.
Izvor: https://recoveryreview.blog/