20.01.2023. SAD: Oporavak koji vidimo

Pre nekoliko godina internetom je kružila zanimljiva priča koja se zvala „Haljina”, milioni ljudi širom sveta su je videli i pridružili se diskusiji oko toga koje boje je ta haljina. Ona ima čak svoju referencu na Wikipediji. Ljudi vide ili crno-plavu haljinu ili belo-zlatnu haljinu. Sprovedene su čak i studije o tome kako ljudski mozak može drugačije da obrađuje boje koje vidimo. U jednom članku se navodi da to može imati veze sa obrascima buđenja tokom celog života. Za ranoranioce (poput mene) može biti verovatnije da će dvosmislenu sliku protumačiti kao osvetljenu kratkotalasnom svetlošću koju su navikli da vide i stoga je verovatnije da će haljinu videti kao belo-zlatnu. “Noćne sove” trebalo bi da imaju sklonost ka preuzimanju dugotalasnog, veštačkog osvetljenja i tako bi haljinu doživele kao crno-plavu. Samo da se zna, ja je jasno vidim kao belo-zlatnu haljinu. Tako da možemo biti pod suptilnim uticajem životnog iskustva vezanog za to kako naše oči apsorbiraju svetlost.

To je tako slično mnogim stvarima u današnjem svetu, uključujući i oporavak. Razlika je u tome da ono što mi „vidimo“ kada pomislimo na oporavak, ustvari jesu sve asocijacije koje imamo na tu reč. Ono što vidimo je pod uticajem naših vlastitih iskustava. Za mene je to bio proces koji mi je spasio život, koji mi je pomogao da redefinišem svoj život na načine za koje iskreno verujem da su me doveli do toga da postanem bolja verzija sebe kao osobe. To putovanje me je oblikovalo na načine za koje mislim da ne bih postigao na bilo koji drugi način. U literaturi se to naziva posttraumatski rast ili kako istraživač dr David Best kaže „više nego dobro“.

Takođe se radi o tome šta pretpostavljamo o drugima kada čujemo tu reč. Neki veruju da oporavak znači apstinencija od svih lekova, dok drugi ne misle tako. Mnogi veruju da je to proces koji uključuje više od apstinencije od svih zloupotreba droga, dok neki drugi to vide kao bilo kakav pomak ka dobrom zdravlju. Često čujem tvrdnju da oporavak definiše pojedinac, što ga i osnažuje, ali ovo možda nije naročito korisno u pogledu razvoja okvira nege za povećanje pristupa toj nezi. Čak čujem i bujicu glasova da je reč postala toliko ukaljana da je treba potpuno odbaciti. Definisanje oporavka predstavlja sporan prostor.

Možda bismo napredovali kada bismo videli oporavak poput haljine (koja je spomenuta na početku). Dok ja vidim zlatno-belu haljinu, shvatam da se javlja fenomen koji rezultira značajno drugačijim vizuelnim doživljajem onoga što ljudi vide. Ne mislim da je osoba loša ili zla ako vidi crno-plavu haljinu niti donosim neki drugi vrednosni sud o njima ako je vide drugačije od mene (što se nažalost događa sa našim pogledima na oporavak). Postoje razlike u tome kako percipiramo stvari kako vizuelno, tako i iskustveno. Hajde da smislimo način da to poštujemo.

Potreban nam je određeni nivo kategorizacije onoga što oporavak jeste i odgovarajući jezik kako bismo disktovali o tome i izbegli dodatnu zabunu ili lažno pripisali ono što mislimo da ljudi govore zbog nepreciznog jezika. Često se suočavam sa izazovima zbog nepreciznosti našeg jezika za definiciju oporavka. Slažem se sa onim što je Ostin Braun (Austin Brown) rekao u svom nedavnom i promišljenom postu „Razmišljanja o trenutnim debatama u vezi sa definicijama oporavka”. On napominje da nam je potrebna naučna definicija oporavka, ali da se mora posvetiti velika pažnja tome da se takva definicija fokusira na to kako osobe koje su preživele zavisnost gledaju na sebe. Kao i haljina, imamo različite poglede, a održiva definicija oporavka mora obuhvatiti proživljene poglede na oporavak na načine koji imaju smisla za sve nas. Izazovno, ali moguće.

Možete reći da to nije važno. Bil Vajt (Bill White) je pisao o važnosti debate oko toga kako definišemo oporavak kroz godine, ovde je jedan članak, kao i drugi koji je napisao. On navodi kako mnogo toga zavisi od toga kako definišemo oporavak, šta obuhvata, a šta izostavlja ta definicija. Ostin Braun (Austin Brown) naglasio je u tekstu koji je linkovan iznad da je opijatska kriza donela mnogo novca i interesovanja u prostor oporavka, kao i da biti stručnjak u medicinskom području ne znači automatski biti i autoritet za oporavak. Dr Dejvid Mekartni (Dr David McCartney) nedavno je napisao članak pod nazivom Svi ćete mrziti reč „oporavak”. Slažem se sa njegovom izjavom u tekstu – „Poenta je, pretpostavljam, da nije moguće imati jedan pouzdan alat koji meri oporavak. Oporavak je složen proces i to u osnovi nije kliničko putovanje, već društveno i ne može se lako staviti pod mikroskop.”

 

Neću ovde iznositi novu definiciju oporavka. Poštujem ono što svaka osoba ima da kaže o svom oporavku. U isto vreme, mi naučno ne definišemo remisiju raka zasnovano na individualnoj percepciji, ona ima prihvaćenu klasifikaciju koja je podložna promenama kako učimo nove stvari o njoj. Rak kao patologija se veoma razlikuje od oporavka, ali oboje moraju biti utemeljeni u nauci. Možda bismo mogli da počnemo sa sažimanjem iskustava svih osoba sa razrešenim poremećajem uzrokovanim upotrebom supstanci, kako bismo uspostavili okvir zasnovan na našem kolektivnom proživljenom iskustvu zavisnosti i oporavka. Mogli bismo da počnemo tako što bismo jedni druge pitali šta vidimo i zašto to vidimo na taj način, umesto da reč (oporavak) ispunjavamo vlastitim asocijacijama i pravimo lažne pretpostavke o tome što drugi vide.

 

Da bismo bolje konceptualizovali oporavak, možda bismo želeli ponovno razmotriti kako definišemo poremećaj uzrokovan upotrebom supstanci. Kao što moj kolega Džejson Švarc (Jason Schwartz) naglašava trebali bismo razmotriti povratak na shvatanje bolesti zavisnosti kao jedne drugačije vrste problema poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci nasuprot stepenima njegove ozbiljnosti.

Postoje razlike u odnosu na blagi ili umereni oblik poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci u poređenju sa ozbiljnjim poremećajem uzrokovanim upotrebom supstanci. Takođe, to nam može pomoći da razvijemo okvir za kategorizaciju procesa zaceljenja, na kontinuumu. Naša nomenklatura oko procvata u rešavanju blagih ili umerenih oblika poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci može značajno varirati kod oporavka od ozbiljnog oblika poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci.

 

Dakle, kakav je oporavak koji vidite i koliko prostora imate da prihvatite oporavak koji ne vidite? Postoji li nada za zajedničko tlo uspostavljeno na način da se održi zajednički identitet i ciljevi uz poštovanje naših različitih iskustava?

 

 

Izvor:

https://recoveryreview.blog/2022/09/03/the-recovery-we-see-2/