Izloženost istim supstancama ili iskustvima može dovesti do različitih ishoda.
Ključne poruke
- Prethodna traumatska iskustva, emocionalna bol, genetika, osobine ličnosti i društveno okruženje mogu doprinijeti razvoju ovisnosti.
- Stručna pomoć pokazala se učinkovitom.
- Bez obzira na težinu ovisnosti ili sklonost njenom razvoju, oporavak je moguć.
Ovisnost je složen i duboko ličan problem s kojim se širom svijeta suočavaju milioni ljudi. Jedno od najčešćih pitanja koje postavljaju oni koji su gledali kako njima bliska osoba tone u ovisnost jeste: Zašto baš on/ona? Zašto neki ljudi razviju ovisnost, dok drugi, iako su možda bili izloženi istim supstancama ili iskustvima, ne postanu ovisni?
Na ovo pitanje ne postoji jedan odgovor. Ipak, istraživanja i kliničko iskustvo ukazuju na nekoliko ključnih faktora koji utiču na to koliko je pojedinac podložan razvoju ovisnosti. Razumijevanje tih faktora može nam pomoći da ovisnosti pristupimo s više empatije i razumijevanja, a što je još važnije, da ljudima koji se suočavaju s ovim problemom pružimo znanja i alate koji im mogu pomoći da ga prevaziđu.
Složena mreža faktora rizika za razvoj ovisnosti
Ovisnost nije pitanje slabe volje niti moralni neuspjeh. Riječ je o složenom stanju na koje utiču biološki, psihološki i faktori okruženja. U nastavku navodimo pet ključnih faktora koji mogu objasniti zašto neki ljudi razviju ovisnost, dok drugi ne.
- Prethodna traumatska iskustva i emocionalna bol
Dobro je dokumentovana povezanost između traumatskih iskustava, posebno onih doživljenih u djetinjstvu, i ovisnosti. Traumatska iskustva, poput zlostavljanja, zanemarivanja ili izloženosti nasilju, mogu promijeniti hemijske procese u mozgu i navesti osobu da posegne za supstancama ili ponašanjima koja pružaju privremeno olakšanje od emocionalne boli. U mnogim slučajevima ovisnost počinje kao oblik “samoliječenja” tj. pokušaj da se pobjegne od dubokih emocionalnih rana koje su ostavila ranija iskustva.
Međutim, neće svaka osoba koja doživi traumu razviti ovisnost. Otpornost, podrška okruženja i dostupnost usluga zaštite mentalnog zdravlja mogu značajno smanjiti vjerovatnoću da će osoba posegnuti za psihoaktivnim supstancama kao načinom suočavanja s teškoćama.
2. Poremećaji mentalnog zdravlja
Mnogi ljudi koji se suočavaju s ovisnošću istovremeno imaju i probleme s mentalnim zdravljem, poput depresije, anksioznosti ili posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Ovi poremećaji mogu stvarati unutrašnju borbu zbog koje korištenje psihoaktivnih supstanci može djelovati kao olakšanje, barem privremeno.
Nažalost, ovisnost s vremenom samo dodatno pogoršava probleme s mentalnim zdravljem. Ciklus korištenja psihoaktivnih supstanci i emocionalne patnje postaje začarani krug koji se sam održava, zbog čega je sve teže izaći iz njega. Za dugoročan oporavak od ključnog je značaja integrisani tretman koji istovremeno odgovara na problem ovisnosti i na postojeće probleme s mentalnim zdravljem.
3. Genetika i hemija mozga
Naučna istraživanja pokazuju da genetika ima značajnu ulogu u riziku od razvoja ovisnosti. Prema istraživanjima, genetski faktori mogu biti odgovorni za gotovo polovinu rizika od razvoja ovisnosti. Neke osobe mogu imati genetsku predispoziciju koja utiče na način na koji njihov sistem nagrađivanja u mozgu reaguje na psihoaktivne supstance.
Naprimjer, kod nekih ljudi alkohol ili druge psihoaktivne supstance izazivaju neuobičajeno snažan odgovor dopamina, zbog čega je doživljaj ugodniji i dodatno podstiče ponovljeno korištenje. Drugi mogu imati prirodno niže nivoe dopamina, zbog čega mogu biti skloniji traženju vanjske stimulacije kako bi osjetili nagradu ili zadovoljstvo.
4. Društveni i faktori okruženja
Okruženje u kojem osoba odrasta i živi ima važnu ulogu u oblikovanju ponašanja povezanih s ovisnošću. Faktori poput pritiska vršnjaka, porodične historije korištenja psihoaktivnih supstanci i izloženosti izrazito stresnim životnim okolnostima mogu povećati rizik od razvoja ovisnosti.
Naprimjer, osoba koja odrasta u porodici u kojoj se korištenje droga ili alkohola smatra uobičajenim može usvojiti stav da je korištenje psihoaktivnih supstanci prihvatljiv način suočavanja sa životnim izazovima. S druge strane, osobe koje imaju snažnu podršku, pozitivne uzore i zdrave načine suočavanja s teškoćama vjerovatnije će se oduprijeti riziku od razvoja ovisnosti.
5. Osobine ličnosti i načini suočavanja s teškoćama
Iako se ideja o „ovisničkoj ličnosti“ i dalje smatra predmetom rasprave, određene osobine ličnosti povezane su s većim rizikom od razvoja ovisnosti. Osobe koje su izrazito impulsivne, sklone traženju uzbuđenja ili imaju poteškoće s regulacijom emocija mogu biti podložnije razvoju ponašanja koja vode u ovisnost.
S druge strane, osobe koje imaju razvijene zdrave načine suočavanja s teškoćama, poput svjesne usmjerenosti na sadašnji trenutak, vještina rješavanja problema i emocionalne otpornosti, bolje su opremljene za suočavanje sa stresom i teškim emocijama bez pribjegavanja psihoaktivnim supstancama.
Prevazilaženje ovisnosti: 4 koraka ka oporavku
Iako je važno razumjeti „zašto“ nastaje ovisnost, sljedeći korak je znati kako je prevazići. Oporavak je ličan put, ali određene strategije mogu učiniti taj proces uspješnijim.
1. Potražite stručnu pomoć
Ovisnost je složeno stanje koje često zahtijeva stručnu intervenciju. Bilo da se radi o psihoterapiji, savjetovanju ili programima rehabilitacije, pomoć stručnjaka educiranih za tretman ovisnosti može pružiti strukturu i podršku koje su potrebne za dugoročan oporavak.
2. Izgradite sistem podrške
Izolacija podstiče ovisnost, dok povezanost sa drugima doprinosi oporavku. Okruživanje ljudima koji pružaju podršku: prijateljima, članovima porodice ili grupom za oporavak, može pružiti ohrabrenje i pomoći osobi da preuzme odgovornost za svoje postupke. Grupe podrške, poput Anonimnih alkoholičara (AA) ili Anonimnih narkomana (NA), pružaju osjećaj zajedništva i mogućnost razmjene iskustava, što može imati snažan uticaj na proces oporavka.
3. Suočite se s emocionalnom boli koja je u pozadini problema
Budući da ovisnost često proizlazi iz nerazriješene emocionalne boli, stvarni oporavak zahtijeva suočavanje s njenim dubljim uzrocima. Psihoterapija, vođenje dnevnika i samorefleksija mogu pomoći osobi da obradi ranija traumatska iskustva, razvije zdravije načine suočavanja s teškoćama i ponovo izgradi osjećaj vlastite vrijednosti.
4. Razvijajte nove načine suočavanja s teškoćama
Zamjena ponašanja povezanih s ovisnošću zdravim alternativama ključna je za dugoročan oporavak. Fizička aktivnost, meditacija, hobiji i postavljanje ciljeva mogu pružiti zdrav način suočavanja sa stresom i emocionalnim teškoćama. Učenje novih načina suočavanja sa životnim izazovima, bez oslanjanja na psihoaktivne supstance, ključno je za prekidanje začaranog kruga ovisnosti.
Nada za budućnost
Ovisnost ponekad može djelovati poput lavirinta iz kojeg nema izlaza, ali oporavak je moguć za svakoga. Razumijevanje razloga zbog kojih neki ljudi razviju ovisnost, a drugi ne, može nam pomoći da ovom problemu pristupimo s više saosjećanja i uvida.
Bez obzira na to koliko je ovisnost uzela maha, promjena je uvijek moguća. Uz odgovarajuću podršku, stručnu pomoć i posvećenost oporavku, ljudi mogu ponovo preuzeti kontrolu nad svojim životom, pronaći svoj smisao i ostvariti trajnu slobodu od ovisnosti.
Za one koji se suočavaju s ovisnošću, kao i za one koji vole osobu koja se s njom bori, nada nije samo mogućnost. Oporavak je moguć, a novi život je dostižan.
Izvor: Why Do Some People Become Addicted While Others Do Not? | Psychology Today