03.06.2021. SAD: Mehanizmi promene u oporavku od zavisnosti

U ranijem blogu objavljenom 2017. godine, ponudio sam neka preliminarna zapažanja o mehanizmima promene oporavka i varijacijama tih mehanizama kroz puteve oporavka, faze oporavka, kliničku populaciju i kulturni kontekst. Nedavna saradnja sa dr Marcom Galanterom u dizajniranju studije za istraživanje takvih mehanizama promene među članovima Anonimnih narkomana podstakla je dalje razmišljanje o preciznim katalitičkim elementima koji doprinose oporavku od zavisnosti.

Mehanizmi promene uključuju određena ponašanja koja s vremenom uzrokuju radikalne promene u ličnom karakteru i identitetu, načinu života i međuljudskim odnosima. Uključuju odluke, radnje i rituale koji jačaju motivaciju za oporavak, služe kao elementi koji izgrađuju život usmeren na oporavak i podižu kvalitet ličnog i porodičnog života u stabilnom oporavku.

Ponašajni mehanizmi fokusirani na oporavak (postupci koji se ponavljaju) dovode do procesa koji doprinose stabilnosti oporavka i progresivnom pokretu ka globalnom zdravstvenom i socijalnom funkcionisanju. Ovi posredni efekti uključuju jačanje nade u oporavak, porast samopouzdanja u postizanju oporavka, poboljšanje veština donošenja odluka i snalaženja, povećanu porodičnu i socijalnu podršku i duhovno buđenje (iznenadne epifanije i prekretnice; pojašnjenje vrednosti i životnih ciljeva; povećanje smisla svrhe i značaja života).

U svom ranijem blogu primetio sam sledeće: „Oporavak od zavisnosti uključuje procese destrukcije, obnove i stvaranja. Destrukcija podrazumeva rušenje ustaljenih obrazaca ponašanja, razmišljanja, osećanja i odnosa. Obnova uključuje povratak izgubljenog. Stvaranje zahteva nove dnevne rituale koji neguju oporavak, kao i nove karakterne osobine, odnose i preoblikovanje značaja i svrhe života. O ovim procesima oporavka može se razmišljati u smislu oduzimanja, sabiranja i množenja.”

Razumevanje mehanizama promene oporavka od zavisnosti zahteva 1) identifikovanje potencijalnih radnji, 2) istraživanje koje su radnje ili kombinacije / redosledi mehanizama najdelotvorniji 3) utvrđivanje kako se upotreba ovih mehanizama razlikuje u fazama započinjanja oporavka, održavanja oporavka i kako poboljšava kvalitet i značajnost nečijeg života u stabilnom oporavku. Izbor mehanizama potencijalnih promena mogao bi uključivati sledeće aktivnosti:

  • Promena učestalosti, intenziteta ili okolnosti upotrebe droga
  • Prestanak svake upotrebe droga
  • Traženje specijalizovanog tretmana zavisnosti
  • Traženje druge vrste savetovanja
  • Traženje tretmana za druga zdravstvena stanja
  • Korišćenje propisanih lekova kako bi se olakšala apstinencijalna kriza i smanjila žudnja i potražnja za drogom
  • Korišćenje lekova kako je propisano za tretman stanja koja doprinose upotrebi droga, npr. anksioznost, depresija, bol itd.
  • Učestvovanje uživo na sastancima za podršku u oporavku
  • Izbor kućne grupe / sastanka za redovno prisustvovanje
  • Učestvovanje na online sastancima za podršku oporavku
  • Prisustvovanje drugim događajima usmerenim na oporavak
  • Deljenje svoje priče o oporavku
  • Obeležavanje godišnjica bez droga
  • Učešće u strukturi službi za uzajamnu pomoć
  • Smanjivanje ili prekid kontakta sa prijateljima i članovima porodice koji su povezani sa drogom
  • Prekid nezdravih odnosa koji podržavaju zavisnost
  • Ponovno povezivanje u oslabljenim ili prekinutim porodičnim i društvenim odnosima
  • Druženje sa drugim osobama u oporavku i osobama koje podržavaju oporavak
  • Čitanje literature orjentisane na oporavak
  • Čitanje druge literature koja inspiriše promene
  • Izbor i redovni sastanci sa sponzorom / mentorom / trenerom za oporavak
  • Služiti drugima kao sponzor / mentor / trener oporavka
  • Koraci / principi „radnog“ programa oporavka
  • Rad na poboljšanju veština suočavanja i komunikacije
  • Aktivnosti koje pomažu u centru za pomoć, npr. molitva, meditacija, refleksija, vođenje dnevnika
  • Učestvovanje u aktivnostima centra za oporavak u lokalnoj zajednici
  • Učešće u verskim službama i praksama
  • Učestvovanje u aktivnostima zagovaranja oporavka i podrške kroz deljenje ličnog iskustva zavisnosti i oporavka
  • Sprovođenje daljeg obrazovanja ili obuke
  • Nastavljanje starih načina zabave ili negovanje novih interesa, hobija i načina zabave
  • Pomaganje drugima / volonterski rad u zajednici
  • Poboljšanje fizičkog zdravlja (npr. Intenzivnije vežbanje, poboljšana ishrana, redovni obrasci spavanja, prestanak pušenja)
  • Promena životnog okruženja
  • Preseljenje u sigurnije okruženje koje podržava oporavak u većoj meri
  • Promena zanimanja ili zaposlenja

Sprovode se značajna istraživanja vezana za ove mehanizme promene. U nastavku su navedena moja predviđanja o tome što ćemo na kraju zaključiti iz ovih studija.

Mehanizmi promene oporavka od zavisnosti uključuju srž esencijalnih mehanizama (bez kojih oporavak kod većine nije moguć) i veći skup sekundarnih i komplementarnih mehanizama.

Te zajedničke faktore dele osobe sa različitim pričama oporavka, sa nekim razlikama koje su oblikovane prema starosti početka oporavka, polu, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji, izboru primarne droge, stepenu ozbiljnosti problema, nivou kapitala za oporavak i stepenu verske orijentacije.

Mehanizmi promene razlikuju se u fazama oporavka, s tim da su neki više istaknuti u pokretanju oporavka, a drugi imaju veću ulogu u prelasku na održavanje oporavka ili poboljšavaju kvaliteta života u oporavku. Verovatno ćemo naći varijacije u takvim efektima u različitim kulturnim kontekstima, gde se lični oporavak mora integrisati u veću rubriku kulturnih vrednosti i rituala. Takođe, mogu postojati razlike u sekularnim, duhovnim i verskim putevima oporavka.

Utvrdiće se određene kombinacije i sekvence delovanja koje su posebno katalitičke u pokretanju oporavka ili olakšavanju prelaska iz jedne faze oporavka u drugu.

Mehanizmi promena (postupci) oporavka od zavisnosti protkani su kroz dva vrlo različita procesa: izgradnju priče i pripovedanje. Osobe sa problemom zavisnosti, pogođeni članovi porodice i prijatelji kao i ljudi koje žele da pomognu moraju da pronađu smisao. Brojne su teorije o izvorima i rešenjima zavisnosti koja su utkana u lične i profesionalne narative koji mogu ili ne moraju imati nikakve veze sa stvarnim procesima kroz koje se takva promena događa. Krajnja istina i najbolje vesti su da je takva promena moguća i sve češća. “Recepti” ponašanja za pokretanje, održavanje i poboljšanje oporavka postaće sve jasniji u budućim istraživanjima mehanizama promene. Ovo je razlog za znatan optimizam i iščekivanje.

Izvor: http://www.williamwhitepapers.com/