Univerzitet Colorado Boulder
Prema longitudinalnoj studiji objavljenoj 10. juna, u Časopisu Američke medicinske asocijacije pedijatara (eng. Journal of the American Medical Association (JAMA) Pediatrics), programi za mlade dizajnirani da preveniraju upotrebu droge i delikventno ponašanje, te da podrže zdravi razvoj, mogu imati dugoročne dobiti, ne samo za učesnike u tim programima već i za njihovu djecu.
„Ovo je prva objavljena studija koja pokazuje da široko primjenjivi, program prevencije u ranom djetinjstvu može imati pozitivne efekte na iduću generaciju,“ rekao je glavni istraživač Karl Hill, direktor Programa za problematično ponašanje i pozitivni razvoj mladih Univerziteta Colorado Boulder. „Prethodne studije su pokazale da intervencije u djetinjstvu mogu donijeti koristi i u odrasloj dobi. Ovi rezultati pokazuju da se ove koristi također mogu prenijeti i na iduću generaciju.“
Za potrebe istraživanja, Hill i saradnici sa Washington Univerziteta uradili su procjenu djece čiji su roditelji 1980-ih godina, od prvog do šestog razreda, učestvovali u programu Odgajanje zdrave djece (eng. Raising Healthy Children – RHC).
Program, provođen u javnim osnovnim školama u naseljima sa viskom stopom kriminaliteta u Seattle-u, bio je među prvima koji je testirao ideju da se problematična ponašanja mogu prevenirati sa specijaliziranim treninzima za nastavnike, roditelje i mlađu djecu.
„Nastavnici su podučavani kako da bolje upravljaju svojim razredima, roditelji su podučavani da bolje upravljaju svojim porodicama a djeca su podučavana kako da bolje upravljaju svojim emocijama i da donose bolje odluke“, rekao je Hill, koji se uključio u istraživanje poznato pod imenom Društveni razvojni projekat Seattle-a 1990-ih godina, dok je predavao na Washington Univerzitetu.
Prethodna istraživanja su pokazala da su oni koji su prošli program, do 18. godine pokazali bolji akademski uspjeh od onih koji nisu učestvovali u programu i za njih je bilo manje vjerovatno da se upuste u nasilje, konzumiranje droge ili nezaštićeni spolni odnos. Do njihove 30. godine, duže su ostajali u obrazovnom sistemu, bili su skloniji da budu finansijski stabilniji, te su postizali bolje rezultate na procjenama vezano za mentalno zdravlje.
Školski programi koji se isplate
„Počeli smo razmišljati, ako odrastaju u zdravije odrasle, onda su možda i bolji roditelji i možda možemo mjeriti taj uticaj na njihovoj djeci,“ rekao je Hill.
U 2002. godini, istraživači su počeli pratiti prvorođenu djecu učesnika programa, putem upitnika za njihove nastavnike i, od šeste godine, godišnjim intervjuima sa djecom.
Ukupno 182 djece je učestvovalo u novom istraživanju, uključujući 72 djece čiji su roditelji prošli program i 110 djece čiji roditelji nisu.
Djeca čiji su roditelji učestvovali u programu Odgajanje zdrave djece (RHC), imala su manje razvojnih zastoja u prvih pet godina života, manje problema u ponašanju, manje simptoma poremećaja s nedostatkom pažnje i hiperaktivnosti (eng. attention deficit hyperactivity disorder – ADHD), te bolju kognitivnu, akademsku i emocionalnu zrelost u učionici. Bilo je i značajno manje vjerovatno da prijavljuju korištenje droga ili alkohola kao tinejdžeri.
„Već znamo da, ako možete prevenirati ulazak djece u pravosudni sistem, upotrebu droge i alkohola u maloljetnoj dobi, iskustvo depresije i anksioznosti, možete uštedeti vladama i porodicama jako puno novca,“ rekla je Jen Bailey, koautorica članka i asistentica direktora Istraživačke razvojne grupe Univerziteta u Washingtonu. „Naši rezultati sugerišu da ovi programi, sa međugeracijskim efektima, možda funkcionišu i bolje nego što smo mislili.“
Hill, profesor psihologije i neuronauke na Institutu ponašajnih nauka, ističe i da su djeca roditelja koji su prošli kroz program u 80-im godinama, također pokazala manje „protivljenja i odbijanja“ (eng. oppositional defiance) i „eksternalizirajućih ponašanja“ – dva česta prethodnika ozbiljnog nasilja kasnije u životu. Ovo sugeriše da bi ovakve intervencije mogle igrati ulogu u sprječavanju nasilja u školi.
Istraživači upozoravaju da je ovo ne-randomizirana kontrolna studija provedena u samo jednom regionu države i da je potrebna replikacija prije donošenja širih zaključaka.
Međutim, u sred pandemije, kada su depresija i anksiozonost kod mladih u porastu a bužeti se smanjuju i donosioci zakona imaju tendenciju da prevenciji ne pridaju toliku važnost, Hill se nada da ovi rezultati šalju poruku.
„Ulažući sada u djecu i nastavljajući da ulažemo u njih, mogli bismo generacije koje dolaze učiniti otpornijima za iduću nacionalnu vanrednu situaciju.“