Postoji put od razumijevanja ovisnosti do spremnosti na apstinenciju koji treba proći.
Ključne poruke
- Važno je prepoznati i priznati vlastita ovisnička ponašanja.
- Kada prihvatiš problem, možeš krenuti u dva smjera: odustati i pomiriti se s tim, ili se početi spremati na promjenu. Odustajanje često vodi u osjećaj da se ništa ne može promijeniti.
- Spremnost na promjenu otvara mogućnost da promijeniš svoj život.
Mnogo znači kada prepoznaš da imaš problem s alkoholom, drugim drogama ili ponašanjima poput kockanja i stalnog skrolanja TikToka. Do tog uvida se često teško dolazi, jer se moramo suočiti s različitim oblicima samozavaravanja koji nas uvjeravaju da zapravo nemamo problem.
Možda smo poricali, tražili opravdanja i umanjivali problem koliko god smo mogli. Ponekad smo gledali druge kojima je gore, koji su koristili “opasnije” droge ili izgubili više. Nekad smo isticali sve što u našem životu funkcioniše, kao da time možemo nadoknaditi ono što nije u redu.
U jednom trenutku više nismo mogli okretati glavu, i istina o našem problemu postala je očigledna.
Šta slijedi kada prihvatiš da imaš problem? Prihvatanje može voditi u najmanje dva smjera.
Prvi put je put odustajanja, gdje osoba počinje vjerovati da je jednostavno takva i da se ne može promijeniti. Možda je neko vrijeme bila u apstinenciji, ali se vratila starim navikama, pa je to doživjela kao dokaz da promjena nije moguća. Takav način prihvatanja problema prerasta u uvjerenje da nema izlaza. To je opasan put koji može imati ozbiljne posljedice.
Drugi put je put spremnosti na promjenu. Kada loše strane nadmaše sve dobro, osobi jednostavno postane dosta. Ono što je nekad imalo smisla više nema isti značaj. Tada se javlja uvjerenje da nema šta izgubiti ako pokuša i zaista napravi prvi korak.
Put spremnosti traži da promijenimo perspektivu. Čak i više od toga, da naučimo sagledati širu sliku, iz različitih uglova. Kada smo u ovisnosti, često smo zaglavljeni u prošlosti i gledamo samo unazad. Razmišljamo o tome ko smo nekad bili, šta nam se desilo, šta smo izgubili i kako su nas drugi povrijedili.
Ako smo previše usmjereni na prošlost, postoji rizik da skliznemo na put odustajanja.
Važno je pronaći mjeru između gledanja naprijed, kako bismo vidjeli kuda idemo, i spuštanja pogleda, kako se ne bismo spotaknuli. Ako gledamo predaleko unaprijed, lako možemo zapeti o prepreku koja je ispred nas. Zato se često preporučuje razmišljanje u kraćim vremenskim okvirima. Umjesto da kažete “Nikada više neću piti”, možete reći “Neću uzeti ovo piće sada.” U početku se to mora ponavljati sebi više puta.
Ako previše gledamo u budućnost, postoji rizik da skliznemo na put odustajanja. Ako nas pomisao da nikada više nećemo piti ili koristiti supstance obeshrabri, spremnost se lako može pretvoriti u odustajanje.
Važno je da obratimo pažnju i na ono što je oko nas. Na početku promjene često smo na istim mjestima i među istim ljudima kao i prije. Ali ako počnemo mijenjati svoje ponašanje, počinjemo primjećivati nove stvari. Uočavamo da postoje i druge opcije osim korištenja supstanci, koje ranije možda nismo vidjeli.
Kad pogledamo oko sebe, možemo primijetiti da neki ljudi pružaju više podrške nego što smo očekivali. Vidimo i ljude koji su nekada bili u sličnoj situaciji, a danas su u opravku i žive drugačije, zdravije i zadovoljnije. Takvi primjeri bude nadu, koje nam je možda dugo nedostajalo. A upravo ta nada može biti snažan pokretač spremnosti na promjenu.