25.08.2023.SAD: Rane beleške iz cunamija zavisnosti nakon pandemije

Pre dve godine počeo sam da pričam o verovatnoći da će izolacija i previranja vezana za pandemiju dovesti do dramatičnog povećanja zloupotrebe supstanci. Ja sam to nazvao cunamijem zavisnosti, drugi su pravili slična poređenja. Analogija se drži. COVID je bio glavni potres. Voda sada počinje da nadolazi i plavi krhku uslužnu infrastrukturu koja se klima pred kolapsom. Verovatno je da vidimo samo početak ovog plimnog talasa.

 

I pre traume koju sada doživljavamo dugo smo bili ranjivi. Pandemija COVID-19 bila je poput izuzetno snažnog zemljotresa. Stotine hiljada ljudi je preminulo, a naša infrastruktura za bihevioralno zdravlje i medicinska nega su ozbiljno oštećene. Naši stručnjaci za medicinsku negu i osobe koje prve reaguju na okidače posebno su podložne zloupotrebi supstanci, jer su izloženi dugotrajnoj traumi. Takođe smo loše pripremljeni za ovo zbog duboke stigme u ovim profesijama. Sve se ovo dešavalo i pre nego što je voda počela da nadolazi.

 

Užasno smo loše pripremljeni za ono što se dešava, a ono na šta smo se fokusirali uglavnom su bile intervencije koje nisu dovoljno široko fokusirane da zadovolje potrebe naših raznolikih zajednica. Imamo dugoročnu epidemiju zavisnosti koja se stvara decenijama. Nažalost, u poslednjoj deceniji je usko uokvirena kao opioidna epidemija. To je imalo izuzetno negativne i dugoročne posledice i otežalo našu sposobnost da efikasno odgovorimo.

 

Uglavnom smo zanemarili stalni porast smrtnih slučajeva povezanih sa alkoholom (koji se udvostručio između 1999. i 2017.). Značajan aspekt krize. Umesto toga, dugo smo se fokusirali na smrti od predoziranja. Smrtnost od predoziranja je metrička koju kreatori politika smatraju privlačnom, jer je lako merljiva. Važno je istaći da tako uski fokus dovodi do toga da ne rešavamo složenost zavisnosti. Na kraju ignorišemo bezbroj načina na koje zavisnost ubija, izvan predoziranja. Ne uspevamo da se pozabavimo kritičnim problemima kao što je istovremena upotreba benzodiazepina sa opioidima, što je prema Nacionalnom institutu za zloupotrebu droga (eng. Natonal Institute on Drug Abuse – NIDA) povezano sa jednim od tri predoziranja. Preusko konceptualizujući problem, propuštamo šira rešenja.

 

Razmislite kako su obrasci ulične upotrebe droga sve složeniji. Kao što je gore navedeno, većina osoba zavisnih od opioida koristi više droga. Ova studija objavljena u Molecular Psychiatry otkrila je da je više od 90% osoba sa poremećajem upotrebe opioida (eng. Opioid Use disorder – OUD) koristilo više od dve druge supstance u istoj godini, a preko 25% je imalo najmanje dva druga poremećaja upotrebe supstanci zajedno sa poremećajem upotrebe opioida. Rešavanje zavisnosti od opioida u izolaciji od upotrebe drugih droga je u najboljem slučaju beskorisno, a kao i koncept rata protiv droge, na kraju će biti ocenjen kao loš način da se uokviri ono što se zapravo događa. Stavljamo konjske naočare i ne uspevamo da rešimo ceo obim problema sa kojim se suočavamo, a nivo vode nastavlja da raste.

 

Ove složenosti uključuju lekove kao što je ksilazin, koji “sedira” više od bilo kojeg opioida kroz sinergistički učinak. Kombinacija moćnih opioida sa ovim snažnim neopijatnim sedativom čini medicinsku i negu protiv zavisnosti noćnom morom. Jednostavno nemamo na raspolaganju infrastrukturu za efikasno rešavanje ovih potreba. Ovi pacijenti zahtevaju intenzivnu medicinsku negu koja se pruža u bliskoj koordinaciji sa intenzivnim lečenjem zavisnosti tokom dužeg vremenskog perioda. Mi nemamo kapacitet u našem sistemu javnih službi za ove pacijente. Uhvaćeni smo nespremni da se bavimo vrstom adaptacije naspram upotrebe droga koja je bila potpuno predvidljiva. Voda postaje sve dublja.

 

Nešto od onoga što primećujemo:

  • Implikacije COVID-19 na mentalno zdravlje i upotrebu supstanci – Smrtni slučajevi od predoziranja drogom naglo su porasli – uglavnom zbog fentanila – i nakon kratkog perioda opadanja, broj smrtnih slučajeva od samoubistava ponovo je u porastu. Ovi negativni ishodi mentalnog zdravlja i upotrebe supstanci nesrazmerno su uticali na afroameričke zajednice i mlade.

 

Poput cunamija, što duže čekamo da odgovorimo, posledice će biti razornije i teže će biti pridobiti ljude za oporavak. Povećanje upotrebe droga i alkohola u društvu dovešće do dugoročnog porasta zavisnosti. To će rezultovati povećanjem zavisnosti kod onih koji su najranjiviji na nju, kao rezultat faktora poput genetike i izloženosti traumi. Dosada, nedostatak svrhe i usamljenost takođe mogu biti značajni problemi koji doprinose. Ovi uzvodni uzročni faktori moraju da se reše čak i dok pokušavamo da izvučemo ljude iz vode.

 

Uzburkana voda u cunamiju preplavljuje nisko tlo i slabe tačke. Radna snaga i infrastruktura za poremećaj upotrebe supstanci (eng. Substance Use Disorder – SUD) u javnoj brizi je to nisko tlo koje je poplavljeno. Posebno je ranjivo, jer vrsta dugoročne investicije koja joj je potrebna da bi ostala održiva nije tamo gde su resursi istorijski ulagani. Imali smo krizu radne snage tokom decenija mog rada u ovom polju i nastavili smo da potiskujemo rešenja. Kriza ne može da opiše sa čime se sada suočavamo.

Ovo će se dešavati u vremenu koje će se meriti decenijama. Dolazi u trenutku kada su naša uslužna infrastruktura i radna snaga već bili u lošem stanju. Velika je verovatnoća da će smrtni slučajevi povezani sa zavisnošću vremenom zaseniti direktan gubitak života od pandemije u velikom broju. Gubimo centre za podršku u lečenju i oporavku i infrastrukturu za negu upravo u trenutku kada treba da ih ojačamo i pripremimo za povećanje potražnje.

 

Dok će značajne količine dolara ići na potrebne farmaceutske tretmane za opioide, ljudima je potrebna sveobuhvatna nega i podrška pored lekova. Novac nije pristizao ostatku infrastrukture za negu na sličan način kao za lečenje potpomognuto lekovima (eng. Medication Assisted Treatment – MAT). Federalne inicijative za opioide usredsređene su na kratkoročno ulaganje državama usmerenim na opioide koji su učinili malo da bi se zadovoljile dugoročne potrebe sistema zdravstvene zaštite. To su bili dolari za: „brzo potroši ili izgubi“, a ne dugoročna ulaganja. Novac je išao tamo gde je mogao brzo da se potroši i previše često ne tamo gde je bio najpotrebniji. U odbranu naših sistema raspodele, možemo da kažemo da oni stvarno nisu dizajnirani, niti imaju resurse da urade ono što mi treba, tako da je brz novac bio bolji nego bez novca, što je bila druga opcija.

Intervencije usmerene na pojedinačne lekove i kratkoročni napori ka smanjenju štete koji ne dovode do sveobuhvatnog lečenja i oporavka neće nas dovesti do rešenja. Da smo ozbiljni kao nacija u rešavanju poremećaja upotrebe supstanci, mi bismo morali da konceptualizujemo potrebe zavisnosti u SAD slično kao što to činimo kod raka, sa bezbroj intervencija, usluga i dugoročne podrške koja se može individualizovati prema potrebama pojedinaca, porodica i zajednica kojima služi. Dugotrajna remisija je standard lečenja raka. Ne razmišljamo o tim terminima u zavisnosti. A trebali bi.

 

Ovo bi trebalo da bude uključeno:

  • Izgradnja servisne infrastrukture za poremećaje upotrebe supstanci koja je u obimu potreba za ovim uslugama u SAD. Ovaj sistem koji imamo tipično ne pruža ljudima ni minimalnu dozu efikasne nege za pacijente sa prosečnim potrebama.
  • Razvijanje održive radne snage sistema servisa sa odgovarajućim resursima.
  • Uspostavljanje sistema nege orijentisanog na oporavak koji zadovoljava dugoročne potrebe različitih zajednica kojima se pružaju usluge. To bi zahtevalo autentično predstavljanje zajednica oporavka u osmišljavanju, implementaciji, upravljanju i evaluaciji programa na svim nivoima, od federalnog, državnog, regionalnog do nivoa lokalne zajednice.

 

Nedavno je kalifornijski guverner rasporedio Nacionalnu gardu u San Francisko okrugu kako bi se pozabavio dilovanjem droge na otvorenom. To otežava poslovanje i čini život u gradu neodrživim. Oni koji mogu da priušte da ga napuste idu ka brdima. Ovo je jedan veliki grad, u jednoj velikoj državi, ali ova dinamika se odvija širom SAD. Istina je da su “ti ljudi” često “naši ljudi”, naše komšije, naši prijatelji, članovi naše porodice. Nismo ni blizu toga da ovu krizu u nastajanju shvatimo onoliko ozbiljno koliko bismo trebali. Uzimajući u obzir samo opioide, a ne uticaj drugih ilegalnih droga ili alkohola, 2022. godine, Zajednički ekonomski komitet Sjedinjenih Američkih Država (eng. US Congress Joint Economic Committee -JEC) otkrio je da je epidemija opioida koštala SAD skoro 1,5 biliona dolara u 2020., ili 7 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je povećanje od oko jedne trećine od poslednjeg merenja troškova 2017. godine.

 

Ovo je naš vodeći domaći izazov u SAD, a uslovi se pogoršavaju. Šta bismo uradili da je ovo bilo koje drugo pitanje osim veoma stigmatizovanog stanja kakvo jeste? Kada ćemo početi da se bavimo ovim problemom?

 

Nivo vode raste dok mi razmatramo ova pitanja.

 

 

Izvor: https://recoveryreview.blog/2023/05/05/early-notes-from-the-post-pandemic-addiction-tsunami/