11.04.2023. SAD: Važnost integrisane nege u oporavku od zavisnosti

Saradnja između zdravstvenih stručnjaka može biti efikasna podrška klijentima.

KLJUČNE STAVKE

  • Integrisana nega prepoznata je kao uspešan pristup za osobe koje imaju istovremene poremećaje. 
  • Fragmentisan pristup lečenju može dovesti do loših rezultata za pacijente i sindroma sagorevanja tima. 
  • Potreban je koordinisani tim medicinskih, kliničkih i wellness profesionalaca u pružanju pomoći klijentu u izgradnji uravnoteženog životnog stila za oporavak. 

Integrisana nega je pojam koji često koriste zdravstveni radnici i predstavlja popularan model lečenja koji se koristi kod mnogih pružalaca usluga. Opšte je prihvaćen kao uspešan pristup podršci klijentima koji žive sa istovremenim poremećajima. Ono što može promaći brzom tretmanu je šta taj pojam znači, zbog čega je važan i na koji način efikasno primeniti ovaj tip zdravstvene nege?

Kada pojedinačni pružalac tretmana ili celokupna agencija izgube iz vida integraciju usluga, to najviše utiče na klijente. U takvim situacijama, klijenti se muče da se izleče od složenog mentalnog poremećaja, dok se profesionalci mogu suočiti sa sindromom sagorevanja i mogu ponuditi samo jedno rešenje za ono što je višeslojni problem (SAMHSA, 2020) (Smith, et al., 2018).

Šta znači integrisana nega?

 

Nažalost, ovaj tip nege ima različita značenja u zavisnosti od osobe koja koristi taj pojam. Zdravstveni administrator će zastupati perspektivu zdravstvenog sistema, gledajući na nju kao na različite zdravstvene usluge koje klijent može da koristi za svoje jedinstvene zdravstvene probleme, uključujući prevenciju, edukaciju, procenu i nadzor, rehabilitaciju i koordinaciju nege u kontinuumu usluga. Menadžer programa unutar ovog sistema, integrativnu negu mogao bi posmatrati kao održavanje saradnje između različitih službi unutar kontinuuma ili sa zajedničkim lokalnim pružaocima usluga. Zdravstveni radnik unutar sistema mogao bi na integrisanu negu gledati kao na postojanje raznovrsno usklađenih tretmana za podršku čiji je cilj da se klijentu omogući bolji kvalitet života, dok bi klijent ovaj model mogao posmatrati kao planiranje nege sa profesionalcima koji zajedno rade kako bi se ispunili njihovi ciljevi tretmana.

Da budemo fer, integrisana nega može imati još šire značenje kada se diskutuje o “integraciji celokupnog sistema”. Ovo se događa kada se više ne fokusiramo na specifičnu populaciju koja se leči od složene dijagnoze, poput osoba koje se bore sa poremećajem upotrebe supstanci. Integracija celokupnog sistema gleda na celokupnu populaciju i posmatra se kroz pristup usmeren na sve ljude, poput američkog zdravstvenog sistema u celini (Goodwin, 2016).

Nakon što se skinu svi slojevi značenja integrisane nege, ostaju dve glavne karakteristike. Prva karakteristika podrazumeva pokušaj da se ujedine fragmentisani delovi ili usluge, druga karakteristika se odnosi na holistički pristup tim delovima ili uslugama dok se one spajaju kako bi obezbedile sistem nege. Za pružaoca usluga koji podržava klijente u procesu oporavka od zavisnosti, lako je izgubiti se u mnogobrojnim mogućim značenjima integrisane nege. Zbog toga je važno identifikovati sopstveni okvir nege i vrednosti kako bi se izgradio efikasan sistem nege i izbegao povratak u fragmentisane intervencije u tretmanu (Goodwin, 2016).

Zbog čega je potrebno usmeriti pažnju na integrisanu negu? 

 

SAMHSA-ovo istraživanje koje je u toku pokazuje da se više od polovine ljudi (56%) koji se bore sa poremećajima zloupotrebe supstanci, takođe bori i sa drugim mentalnim poremećajima, odnosno komorbiditetom. Pojedini eksperti oslanjaju se na jedan model tretmana koji na početku tretira poremećaj upotrebe supstanci, a zatim, kada su simptomi ovog poremećaja stabilni, upućuju klijenta drugim pružaocima usluga koji će lečiti simptome povezane sa drugim postojećim poremećajima. Međutim, ovaj fragmentisani model pokazao se manje efikasnim od integrisanih modela nege koji postojeće poremećaje tretiraju usklađeno. Pružanje više usluga od strane različitih kliničkih profesionalaca kroz multidisciplinarni pristup tima dovodi do poboljšanih ishoda (SAMHSA, 2020) (American Psychological Association, 2013). Ovi ishodi uključuju:

  • Smanjenje ili prekid zloupotrebe supstanci
  • Poboljšanje psihijatrijskih simptoma i funkcionalnosti
  • Povećana šansa za uspešan tretman i oporavak od oba poremećaja
  • Bolji kvalitet života
  • Smanjenje hospitalizacija
  • Smanjenje medicinskih interakcija
  • Povećana stabilnost stanovanja
  • Manje hapšenja

Interpersonalna neurobiologija (eng. Interpersonal neurobiology – IPNB) je okvir koji nam pomaže da razumemo zašto je integrisani model zdravstvene zaštite efikasan. Um predstavlja sistem koji se sastoji od delova koji međusobno djeluju i odnose se jedni prema drugima kroz kontinuirana -od trenutka do trenutka- iskustva. Mozak radi na integrisanju svih informacija iz različitih delova tokom ovih iskustava kako bi se razvio i preživeo. Postoji kontinuirani tok informacija koji se dešava između našeg uma (regulacija), mozga/tela (mehanizmi) i odnosa (deljenje) koji nam omogućava da obavljamo naše aktivnosti tokom dana. Nijedan deo ovog sistema nije važniji od drugoga, a svi delovi su potrebni da bi pravilno funkcionisali.

Kada osoba pati od istovremenih poremećaja, dolazi do poremećaja u komunikaciji između različitih područja mozga, što sprečava zdravu integraciju. Lečenje samo jednog aspekta borbe klijenta, kao što je poremećaj upotrebe supstanci, ali ne i njihovog glavnog depresivnog poremećaja, može dovesti do određenog olakšanja, ali je to gotovo kao stavljanje flastera na ceo problem. Još uvek će postojati barijera – depresija – koja blokira protok informacija između uma, tela i ljudskih odnosa, a što otežava prestanak uzimanja supstanci. Naš um uvek obavlja više zadataka istovremeno, stoga je lečenje učinkovitije kada postoji raznolika podrška dostupna za istovremeno adresiranje i koordinisanje svih problema (Siegel, 2015).

 

Kako na efektivan način pružiti integrisanu negu

 

Pre svega, pružalac zdravstvenih usluga ili agencija treba da identifikuju okvir interpersonalne neurobiologije kao osnovu njihovog integrisanog modela zdravstvene zaštite. To omogućava organizaciji da pruži konstantnu i sveobuhvatnu negu u složenom sistemu lečenja. Verovatno je glavni cilj svih pružalaca zdravstvenih usluga i agencija da podrže klijenta u procesu ozdravljenja kako bi mogli da koračaju kroz svet sa poboljšanim mentalnim stanjem zasnovanim na fleksibilnom toku i svesti o senzornim informacijama koje se deli između uma, tela i odnosa. Često je potreban tim stručnih medicinskih, kliničkih i wellness profesionalaca, kao i podrška zajednice, da bi se klijentu pomoglo da konstruiše novi uravnoteženi stil života u kojem može održati dugoročni oporavak (Siegel, 2015).

Svaki član tima za integrisanu negu kroz obuke i superviziju ima podršku od strane rukovodstva da razume na koji način može da obezbedi tretman zasnovan na um – telo – odnos pristupu. Rukovodstveni timovi mogu da kreiraju procese i uvedu programe ili intervencije, pitajući se kako će to podržati klijentov um, telo i odnose. Ukoliko to nije povezano, tada se nezi samo dodaju nepotrebne fragmentisane usluge. Ako imate dobro konstruisan tim koji sledi ovakav okvir, poboljšava se uspešan ishod i sprečava sagorevanje osoblja (Siegel, 2015) (SAMHSA, 2020) (U.S. Department of Health and Human Services: SAMHSA, 2022) (Zubatsky, Pettinelli, Salas, & Davis, 2018).

 

Kako ovaj pristup izgleda za klijenta?

 

Scenario: Klijent koji započinje tretman sa istovremenim poremećajima zavisnosti od opijata i ozbiljnim depresivnim poremećajem muči se tokom prve nedelje boravka u stacionarnom tretmanu. Doživljava nesanicu, depresivno raspoloženje, žudnje, negativne misli i nedostatak motivacije da se osvesti i uključi u programe. Klijent se sada nalazi u opasnosti da rano napusti tretman zbog nedostatka napretka. Njegov terapeut je pokušao razgovorom da primeni nekoliko terapijskih intervencija sa ograničenim rezultatima. U fragmentisanom modelu nege, terapeut ima ograničene mogućnosti da pomogne klijentu, a terapijski odnosi i intervencije usmerene na um nisu dovoljne da ublaže simptome depresije uz poremećaj upotrebe supstanci.

U integrisanom modelu nege, kliničar koji radi sa klijentovim pružaocem psihijatrijske pomoći može izvršiti reviziju medikamentozne terapije, a zatim se osloniti na veštine wellness profesionalca da podrži klijenta kroz iskustvene intervencije kao što su akupunktura. Ovakve holističke prakse mogu doneti neko trenutno olakšanje dok lekovi ne dostignu svoj optimalni efekat. U isto vreme, terapeut pruža emocionalnu podršku i edukaciju o tome kako druge intervencije mogu nastaviti da pomažu.

Nakon dve nedelje primene integrisanog pristupa psihijatrijskim uslugama, kliničkim uslugama i uslugama zdravog života, klijent oseća poboljšanje raspoloženja i smanjenje žudnje. Klijentovo telo i um su se umirili i on može da razmisli o tome kako da se nosi sa depresijom i zavisnošću. Dodatno, povećava motivaciju da se druži sa osobama koje su prošle kroz isto i da učestvuje u terapijskim intervencijama sa svojim kliničarom. Fragmentisani pristup koji koristi samo terapiju razgovorom fokusiranu na žudnju i oporavak verovatno bi se završio sa klijentom koja rano napušta lečenje zbog nedostatka olakšanja od simptoma povezanih sa istovremenim poremećajima. Nedostatak napretka je frustrirajući i mogu ga osetiti kako klijent, tako i osoblje. Sekundarni efekat je često iscrpljenost tima zbog posmatranja klijenata kako se muče uprkos neprestanim nastojanjima da im se pomogne.

 

Zaključna razmatranja

 

Naš mozak najbolje radi kada su sistemi uma, tela i odnosa fleksibilni i dobro komuniciraju jedni sa drugima. Sistemi za negu treba da odražavaju fleksibilnu integraciju različitih delova i ponude savetodavne terapijske intervencije koje se bave istovremenim poremećajima koji utiču na oporavak mnogih klijenata koji traže pomoć (SAMHSA, 2020)​​ (Svetska zdravstvena organizacija, 2018)​​ (Zubatsky, Pettinelli, Salas i Davis, 2018)​.

 

Izvor: 

https://www.psychologytoday.com/gb/blog/from-addiction-to-recovery/202301/the-importance-of-integrated-care-in-recovery-from-addiction